Dok sežu moja sjećanja, seže i ljubav prema tjestenini. Duboko urezana slika iz mog djetinjstva slika je none i mame dok mijese tijesto u dugim zimskim večerima, naše tople kuće ispunjene pucketanjem vatre, mirisom brašna i radosnim žamorom. Obožavala sam staviti kecelju, uzeti komadić tijesta, upijati spretne pokrete moje none i pokušavati napraviti oblike što sličnije njenima. Već tad mi je duboko usađena ljubav prema tradiciji, ali i ljubav prema hrani.

Iako sam tijekom školovanja imala određeni odmak, sudbinsku vezu s izradom tradicionalne istarske tjestenine zapečatio je moj suprug. Drago je kuhar i strastveni obožavatelj fine hrane, a davne 1987. godine osnivanjem obrta odvažno je krenuo u realizaciju naših zajedničkih ideja. Imali smo silnu želju da što više ljudi osjeti čaroliju okusa kakvu samo domaća tjestenina uz neki lagani umak može izazvati. Put nije bio ni jednostavan ni lak, no upornost i marljivost mog supruga bili su presudni, kako u počecima tako i tijekom cijele naše poduzetničke avanture, do danas.

Oboje smo odrasli u Kanfanaru, nama najljepšem mjestu u samom srcu Istre. To je mjesto bogate povijesti, kulture i tradicije za koju se vežu generacije naše obitelji. Najljepši je osjećaj raditi ono što voliš i biti kod kuće s cijelom svojom obitelji te zajedno stvarati ljepotu brenda koji je inspiraciju pronašao baš na tom mjestu, u staroj tradiciji.